#MOJA PRIČA
Dan po dan
Prvi odlasci na kavu, sunce i napokon naša ekipa, naši prijatelji i moje prije.Svi su se “sletili”, malo mi je bilo nelagodno, “šorala” me trema… Dan po dan.Mile, ja i naše živinice…Imala sam stalni osjećaj da sam sakata i “lezilebim” u krevetu. Teško se bilo pomiriti da sam poprilično “niš
Ipak volim
Volim,Ne volim…Ipak volim.. Proljeće…Volim…Ne volim…Ipak volim…Volim buđenja,svega,prirode, sebe… Sve mi se nekako čini lakše u proljeće…Ne volim sjećanja… na dobivenu dijagnozu… na strahove…Tatin odlazak u proljeće… I ine odlaske …U jednom udisaju,isprepleću se mirisi,Rađanja i Umiranja…Pupanja i Uvenuća…Volim,Ne volim…Ipak volim…Buđenje i život naspram svega.
Jedna duša bećarska
Vrtile ste večeras taj ringišpil, bile ste najsjajnija ona vašarska svjetla u tisuću boja. I ne, niste bile manekenke, bile ste žene. Jedino što znam, u ovom svom podugom življenju, je da sam se vjerojatno rodila i da ću umrijeti s tom dušom bećarskom. Sve mi počinje i završava pjesmama
Šalji dalje
ama Doktore, ako ikada pročitate ovu priču, hvala doživotno… Prije neki dan gledam objavu kako se djelatnici iz Splitskog rodilišta pozdravljaju od jednog doktora. Jednog doktora. Nakupiše mi se oči suza u milistotinki sekunde, mada sam bila uvjerena da sam cijepljena protiv instant reakcija. Iste te suze, vratile su me
Dekada u znaku raka
Želiš li usrećiti nekogakome želiš mnogo dobra…Učini to danasza života, brate, za života… Dekada u znaku raka Eh, opet taj kolovoz.Stvori se tjeskoba u meni. Rekla bih ničim izazvana, ali ipak sam svjesna onog što leži ispod površine. Sjećanje na crvenog vraga i ine vragove prošlosti…..Oživi.Oživi u mirisima, u vrućini,
Mama i tata
Pored mene bili su neuništive stijene, a kada dođu kući raspadnu se na stotine komadića koje iznova iz dana u dan skupljaju i opet postaju stijene. Zanimljivo je to roditeljsko ljepilo kojeg imaju unedogled za sastavljanje tih komadića. Ne znam koliko ste upoznati, ali moja mama piše ludo emotivne i
Volite se ljudožderi
Koliko smo zapravo svjesni svega što radimo, izgovaramo, mislimo. Koliko toga svjesno ili nesvjesno u životu propuštamo?Koliko smo svjesni sadašnjeg trenutka? … Mrzim na sve svoje grijehe… Provodeći dane kod mame, nakon očeve smrti, emocionalno eruptivna, a mentalno sedirana, prekapam s majkom po obiteljskim papirima. Sređujući sve što ide u
Kapija
Kao stari mornar ploveći pored sirena i prekrivajući uši da ne čuje njihov pjev. Dođoh danas pred Kapiju…Koja ti se smiješi i sve glasnije te zove… a ti, vješto izbjegavaš njen zov i put koji nagovještava.Kao stari mornar ploveći pored sirena i prekrivajući uši da ne čuje njihov pjev.Dođoh danas
Tjelovježba i rodni list
Onda je počelo: desna noga, pruži, savij, lijeva noga, ruka gore, ruka dolje, stisni stomak, priljubi leđa, diši iz trbuha (ne znam čemu nam onda pluća, valjda se priroda zeznula?!). Jedva dočekala taj 15.rujna i početak neke moderne tjelovjeźbe čiji sam naziv, DNS, puno obećava. Veselila se kao zadnjem previjanju
Zov prirode
Ma, rugale se mi s njima ili s nama samima.Zov prirode je zov prirode.Nama na terapiji je privremeno prigušen. Prije par dana sam bila na onkologiji.Primila sam svoju dozu LHRH agonista – injekciju, ilitiga kemijsku kastraciju jajnika.Par minuta nakon, išla sam provjerit krvari li mi još ubod, kad naiđe sestra
“Bit će to sve dobro”
… hrčak u mojoj glavi opet pomahnitalo okreće ono kolo, u ponoć. Maloprije mi je muž rekao da sam malo “ćuk ćuk” i da voli tu moju glavu koja je malo više “ćuk ćuk” od njegove.To su naši izljevi nježnosti prije spavanja.On je zaspao, a hrčak u mojoj glavi opet
Ono što se ne izgovara
Osjetila sam.Sve mi se vratilo, samo sam se stresla.I shvatila da je upravo prošao 01.08. 02.08.2022.01.21.h Ležim u krevetu na 3/4 tablete za spavanje i ne ide.Nemirna sam, takav mi je cijeli dan.Vozio me Alen u Split.U autu sam osjetila takav tremor duše i umor tijela.Da sam poželila… Ono što
Nezvani gost
Zar nas nije Bog mogao sklepati od malo manje kostiju, a ne 200 i nešto pa kad zaboli jedna, bol se domino efektom proširi i na sve ostale, a ti kao na turističkoj karti pratiš njeno putešestvije i nikad se ne možeš dovoljno načuditi odakle sad i tu ima neka
November rain
Soba s ugašenim svjetlom, obasjavaju je munje izvana, silueta Axla kako sjedi na rubu kreveta, gasi cigaretu i pije tabletu za spavanje. Početak spota November rain – Guns N Roses.Soba s ugašenim svjetlom, obasjavaju je munje izvana, silueta Axla kako sjedi na rubu kreveta, gasi cigaretu i pije tabletu za
Nekako s proljeća
Duži dani, okupani suncem, ugodne večeri.Šetnje.Otvoren prozor.Prirodi se vraćaju žive boje.Onaj miris.Udah života.To je moje proljeće. Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća… Prije nešto više od godine dana, prva priča koju sam napisala krenula je stihom:“al moja priča i nije moja, ništa ja nisam birao…”, sada bih ga
I u dobru i u zlu
Svi mi ulazimo u veze, neki u brakove puni ljubavi.Neki od nas i izgovore poznatu rečenicu„….u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga…“ Jedan od savjeta je bio, da u prvim tjednima izbjegavam stepenice, ali i preporuka da
I’m goin’ home
Znate?Više nikada neću biti ista! I tako…ostala sam sama s četiri prazna kreveta…. Štaš?Ništa…napokon sam se mogla baciti na knjige koje sam ponijela.Brzo sam ih slistila, bilo je dobro dok sam se imala čime zaokupiti.Red spavanja, red čitanja, vizite, klope i tako u krug.Brzo sam ja to riješila, sve za
Smij’ se i ti, jer se smijem i ja
“Ozbiljna si, nasmij’ se” – kaže mi danas.“Kako da se smijem na tvoj ovakav nalaz” – pitam. “Smij’ se i ti, jer se smijem i ja”. Bliži se “Međunarodni dan borbe protiv raka” Borbe? Danas kada gledam unazad shvaćam da se nisam borila, samo sam se prepustila sudbini, liječnicima ili
Vratila sam se živote
Tako smo krhki.Tako je lako da nas nema.Tako olako sami sebe uzimamo zdravo za gotovo.Tako smo mali, prolazni. Rečenica koja je prije gotovo točno godinu dana dobila puni smisao, doslovno.Pitaš se tko te čuva?Dok se nalaziš u „polu nečega“ niti sna, niti jave.Za ruku te drži osoba nalik anđelu, a
Kad tišina progovori
Nasmijana ulazim u kuću, u redu, imamo početak, vrijeme je da napravimo plan borbe. Balkon, tišina i ja.Tišina koja razdire, svi razumiju, svi znaju, ali nema pravog odgovora. Stiže poruka: „Majo, ma jel ti živiš kuću pored moje mame, tamo gdje sam ja živila“.Zar je moguće?Moguće je, onda smijeh na
Ljubav
Možda je nazivam krivim imenima? Ili krivo percipiram… Ne znam… “Ako sam ti nešto dao, uložio sam sebe u tebe, a pošto je ljubav prema sebi davanje, svi vole sebe. Sada se jedan dio mene nalazi u tebi, postoji dio mene u tebi koji volim. Prava ljubav je kad dajemo
Radost
He, radost!Za mene je to uzvišen osjećaj, možda baš onaj nekako i “najživotniji”. Onaj koji obuhvaća i nadu i mir i ljubav. Ma sve! Sa svojih trideset i devet godina života, a usudila bih se reći i s nemalim brojem ožiljaka.Onih nevidljivih životnih, a onim jednim, malo većim, operativnim.Koji se
Mir
Biraj one koji ti pune dušu, koji te nasmijavaju, potiču i nadasve donose mir.Znaš, postoje i takvi. Želim ti mir sa samom sobom.Pritom ne mislim na onaj usiljeni, umjetni mir, pod svaku cijenu.Znaš one sheme „radi mira u kući“ – to često znači najmanje mira u sebi.Želim ti mir sa
NADA
Nada je san budnih.Koliko toga stane u samo četiri slova, u samo jednu riječ.Sva pokretačka sila. Nada je san budnih.Koliko toga stane u samo četiri slova, u samo jednu riječ.Sva pokretačka sila.Sva vjerovanja u pozitivne ishode, sva vjerovanja u zablude (o da, nada zna bit i lažna).Sva jutarnja buđenja i
Kako je Slavica Aralica u humoru tražila hrabrost u borbi sa Zloćudnim tumorom
Probudila se u pet i po. Nikad ranije. I zube oprala. Nikad ranije. Šetala pa po hodniku gor pa po hodniku dol. Kilometar-dva, tri, nije čovjek cicija pa da cjepidlači u koji kilometar više ili manje. Bolnička kronika jedne “zločeste” dijagnoze Mjesto radnje: splitska bolnica na Križinama Vrijeme radnje: kolovoz
Odlasci
Da li te drugačije dotiču ove teme i nimalo lijepe vijesti ili si pak dozvoliš da usvojoj nemoći posumnjaš u nuspojave 5G mreže i slične teorije zavjere?Jednostavno ne vjeruješ. Dođe valjda taj period.Period kad se nižu vijesti o odlascima – onim s kartom u jednom smjeru.Period kad se zapitaš šta
Mali Koki
Vrata sobe se otvaraju i opet sestra ulazi prva. Znala sam, niti je vizita, niti vrijeme jela, a bome niti sam ju zvala. To! To! Dolazi cimerka!!! Tko? Tko? Tko? Otišla iz bolnice moja teta Nada…Rastužilo me, baš sam se bila naviknula imati nekoga pored sebe i nisam željela biti
O bolesti se ne priča
Javno sam progovorila o svojoj bolesti, a još uvijek je u pojedinim sredinama stav da se o tomene priča. Pogotovo javno. Nisam dosad povezivala neke korelacije, ali ima smisla. Itekako ima.E, pa ja hoću pričati. Imam potrebu ispričati. Tako sjedimo neki dan nas tri kolegice po dijagnozi i pričamo. O
Oda boli
Stablo ima čvrsto korijenje i čvrsto je, iako su mu grane polomljene. Sjedim i osluškujem.Osjećam užasnu bol. Jako me boli iznutra i ne znam što da radim.Odlučim i prihvaćam poziv svoje boli da pišem.Tolika mi je bol da bih vrištala.Zašto to nitko ne vidi? Netko me povrijedi i nastavi kao
Teta Nada
Sretna sam da nisam prve dane bila sama, da sam imala svoju tetu Nadu.Ona je bila moja NADA. Ja sam trebala nju, a ona mene.Svemir je to sredio. Rekla bih da sam baš imala sreće.U nekom trenutku znam da sam si u glavi rekla, ja želim biti ona kada dođem
Red devil olitiga crveni vrag
Interesantan je taj njen prestanak djelovanja.Danas se raspadaš, a sutra se jednostavno probudiš kao nova.Sretna što si opet dobro, hrliš u novi dan. I tako prođe prva kap, pa i prva doza, a ja se ne pretvori nit’ u žabu, a bogami nit’ u princezu.Doduše, sama sam sebi kraljica od
Bez Googlea molim
Lagano su krenuli prvi bolovi, prvi od operacije. Nije to neka jaka bol, ali je iritantna. Moja se Kaća potrudila da sazna kako će to bit i prije operacije, u komunikaciji rekla je: „Seki vele da je to kao jači muskufiber, ne bi trebalo biti strašno.“ Nije bilo nimalo lako
Inicijacija
Trebalo se prešaltati u glavi od uvriježenog mišljenja da je „kemo“ otrov – u ono da je to lijek.Osobno smatram da ako u nešto ne vjeruješ, neće ti ni pomoći i obrnuto. “Neka ti bude po vjeri tvojoj.”Od nametnutog mišljenja (putem medijskih članaka) da kemo uništava i dobre stanice; sve
Sretno buđenje
Sjećam se ugodne tišine, zvukova aparata na koje smo spojene, ugodne zelene boje, ugodnih glasova sestara, njihovih kretanja, što rade. Bile su zanimljive kute koje nose, zanimljivih boja, dezena i krojeva. Sve sestre i doktorice koje su nam prilazile bile su tople, ugodne, pune suosjećajnosti i spremne uputiti koju toplu
Sve je vani
Ako smatraš da ćeš moć mirno živit kad te ozrače, ti odbij mastektomiju. Međutim, ako ćeš se poslije, svako toliko pitat i zapitkivat, da li je ostao dio tumora u tebi, nema smisla, razbolit ćeš se još gore. Tvoju onkologicu ne znam osobno, ali po dosadašnjem iskustvu preko drugih pacijentica,
Zen
Buđenje je bilo lagano, kao kad se naspavaš i postepeno budiš. Nije me svjetlost ubijala, mada se niti ne sjećam koje je doba dana bilo. Znam da je bilo zagasitije i tamnije. Možda je bila noć ili je bila predvečer. Bila sam budna i prije nego je sestra došla probuditi
Želim sačuvati živu glavu
Bilo je cca dva sata popodne. Ulazimo Alen i ja na onkologiju. Srce mi se sada stisnulo, za ona tri „materina“ konfekcijska broja (neću se ja u guzicama i bokovima tek tako stisnut, samo srce stiskam). 30.05. Prvi dejt s onkologicom. Bilo je cca dva sata popodne. Ulazimo Alen i
Dan spoznaje
Teškim koracima sam hodala prema odjelu za bolničko liječenje, bila sam manja od makovog zrna.Kao preplašeno dijete, nisam se nimalo osjećala onom snažnom ženom od prije mjesec dana koja je imala energiju za osvojit cijeli svijet Teškim koracima sam hodala prema odjelu za bolničko liječenje, bila sam manja od makovog
Stižu me sjećanja
Subota jutro. Negdje na Vukovarskoj ulici iz smjera Splita put Tugara.Na radiju svira Crvena jabuka:„Al’ moja priča i nije mojaništa ja nisam birao…“ 13.02.2021 Subota jutro. Negdje na Vukovarskoj ulici iz smjera Splita put Tugara. Na radiju svira Crvena jabuka: „Al’ moja priča i nije moja ništa ja nisam birao…“
Predoperativne pripreme
Definitivno je neizvjesnost ta koja te ubija. Unutar tih dana nisi bio normalan i imao si svakodnevne borbe jer nisi znao što te čeka. Zato i je bilo toliko uspona i padova… Definitivno je neizvjesnost ta koja te ubija. Unutar tih dana nisi bio normalan i imao si svakodnevne borbe
Emocionalni roller coaster
Majke mi ja nemam pojma koliko je bilo od saznanja do predviđene operacije, jer u trenutku kada sam saznala, šokirana sam bila blizinom tog datuma…..Ono, zaboga, to je praktički sutra… Majke mi ja nemam pojma koliko je bilo od saznanja do predviđene operacije, jer u trenutku kada sam saznala, šokirana
Stanje ludila
Naslov točno opisuje najgori dan mog života. Apsolutno se ne mogu sjetiti jesam li u životu pretrpjela gori strah, stres, paranoju i sl… Naslov točno opisuje najgori dan mog života. Apsolutno se ne mogu sjetiti jesam li u životu pretrpjela gori strah, stres, paranoju i sl. termine koji opisuju isto,
#šta je ovo
“Šta je ovo?”, pitala je svoju prijateljicu dok je prolazila kraj mene obalom. #mojapriča „Šta je ovo?“, pitala je svoju prijateljicu dok je prolazila kraj mene obalom.U šetnji mamim tvoje poglede, moja frizura vuče pogled. Ne brine me to puno, naviknula sam, uvijek sam voljela drugačije pa se često nisam
Mare imaš tumor
Šta da vam kažem? Prvi put giniću sam krenula sa 19 godina starosti i redovita sam bila do svoje 33. godine. Šta da vam kažem? Prvi put giniću sam krenula sa 19 godina starosti i redovita sam bila do svoje 33. godine. Promijeniš posao i slijedeće 4 godine ja si
Šišanje VOL 3
Danas sam mislila da će biti lakše, treći put je šišam i nisam očekivala mučninu u trbuhu.No, izgleda da je svaki put teško Danas sam mislila da će biti lakše, treći put je šišam i nisam očekivala mučninu u trbuhu.No, izgleda da je svaki put teško.Danas sam ošišala kosu na