Pitaj nutricionista
Tijekom liječenja, ali i oporavka upute za prehranu su uvijek: jesti normalno.
Što znači normalno, koja hrana je dobra, a koja je i bolja?
Mnoga takva i slična pitanja nas muče i često je teško ili nemoguće doći do odgovora.
Tim nutricionista koji se pridružio Casperi, Dora Bučan Nenadić i Marija Selak.
Spremne su pomoći nama i vama, a sva pitanja koja vas muče možete postaviti u našoj rubrici "Pitaj nutricionista?"
Vaša pitanja će ostati anonimna, a odgovore ćemo redovno objavljivati na našim stranicama.
Važna napomena: Odgovori koje ćete dobiti ni u jednom slučaju ne mogu zamijeniti redovne kontrole i savjete Vašeg liječnika.
Pitanja možete slati na mail nutricionist@caspera.hr.
U nastavku donosimo odgovore na neka od pitanja:
BRCA1 i BRCA2 su dva gena koja dokazano utječu na šanse osobe za razvoj raka. Ovi geni
su ustvari poznati kao tumor supresorski geni jer pomažu u popravljanju prekida DNK, ali kada se gen promijeni, on ne funkcionira ispravno. To se zove mutacija gena. Određene mutacije su povezane s povećanim rizikom od razvoja nekoliko vrsta karcinoma, uključujući karcinom dojke, jajnika, prostate, gušterače… Ni jedno istraživanje do sada nije istraživalo poveznicu veganske prehrane i prevencije razvoja raka kod osoba koja nose mutirane BRCA1 ili BRCA2 gene. Inzulinska rezistencija je povezana s povećanim rizikom za razvoj raka dojke kod osoba s mutacijom BRCA1 ili BRCA2 gena. Studije su pokazale da se metabolički sindrom, odnosno sindrom inzulinske rezistencije, može smanjiti do 69% nakon 2 godine primjene mediteranske prehrane. Upravo iz tog razloga se najviše istraživala mediteranska prehrana čiji je temelj hrana biljnog podrijela, kao što su cjelovite žitarice, povrće, mahunarke, voće, orašasti plodovi, sjemenke, bilje i začini. Glavni izvor dodane masti je maslinovo ulje. Riba, plodovi mora, mliječni proizvodi i perad se konzumiraju u umjerenim količinama dok se crveno meso i slatkiši jedu samo povremeno. Još jedno istraživanje je usporedilo dnevne energijske unose te su pronašli da žene s dnevnim kalorijskim unosom manjim od 1800kcal imaju manji rizik od razvoja raka dojke od žena s dnevnim kalorijskim unosom većim od 2300kcal. Zanimljivo, ova korelacija nije ovisila ni o dobi, indeksu tjelesne mase (BMI) ili sudjelovanju u sportu i tjelovježbi. Dokazi iz eksperimentalnih studija dosljedno ukazuju da ograničenje dnevnog energijskog unosa za približno 30% može smanjiti rizik za razvoj raka dojke za 90%.
Kada razmišljamo o prevenciji, koji je cilj promjene životnog stila i prehrane? Cilj je hraniti naše stanice hranjivim tvarima kako se bi se potaknuo zdrav rast i dioba stanica. U takvom okruženju stanice raka neće moći preživjeti te će se spriječiti njihova proliferacija i migracija. Fokusirajmo se na hranu kojom možemo obogatiti našu prehranu umjesto na hranu koju moramo izbjegavati ili izbaciti.
Reference: Bruno E, Manoukian S, Venturelli E, Oliverio A, Rovera F, Iula G, Morelli D, Peissel B, Azzolini J, Roveda E, Pasanisi P. Adherence to Mediterranean Diet and Metabolic Syndrome in BRCA Mutation Carriers. Integr Cancer Ther. 2018 Mar;17(1):153-160. doi: 10.1177/1534735417721015. Epub 2017 Jul 25. PMID: 28741383; PMCID: PMC5950953.
Nkondjock A, Robidoux A, Paredes Y, Narod SA, Ghadirian P. Diet, lifestyle and BRCA-related breast cancer risk among French-Canadians. Breast Cancer Res Treat. 2006 Aug;98(3):285-94. doi: 10.1007/s10549-006-9161-8. Epub 2006 Mar 16. PMID: 16541324.
Možete povećati apetit ako dnevni unos hrane podijelite na više manjih obroka koje ćete konzumirati svako 2 do 3 sata. Navedenom strategijom ćete spriječiti nastanak osjećaja gladi koji dodatno može učini mučnine intenzivnijima. Odaberite mekane namirnice blagog okusa koje se mogu lako prožvakati i progutati te kuhajte hranu sve dok ne postane mekana. Jedite hranu ohlađenu na sobnoj temperaturi, a hranu koja se žvače narežite na sitne komadiće (npr. meso). Ako je žvakanje bolno, usitnite hranu štapnim mikserom do konzistencije kašice. Koristite male žličice za jelo jer time omogućavate manje zalogaje hrane koji će se moći lakše prožvakati.
Kako bi se spriječio gubitak tjelesne mase i manjak nutrijenata, pokušajte međuobroke obogatiti bjelančevinama i energijom. To možete postići pripremanjem međuobroka na bazi mlijeka, svježeg sira, skute, kuhanih jaja, mlijeka u prahu, kiselog ili slatkog vrhnja, meda, keksa i voća. Ako je apetit najveći ujutro, onda neka najobilniji obrok bude tada. Kada nema velikog apetita i ne možete jesti, pokušajte uzimati sokove, kašice od sezonskog voća i povrća, punomasno mlijeko, juhe ili gotove pripravke (enteralne napitke). Ako je moguće jesti navečer prije spavanja, uvedite lagani obrok kojim ćete unijeti dodatne kalorije, a nećete osjećati težinu u želudcu.
Još jedan savjet za poboljšanje apetita je uvođenje tjelesne aktivnosti. Ukoliko niste u mogućnosti obavljati lagane tjelovježbe, dovoljna će biti svakodnevna kratka šetnja.
S obzirom na mučnine koje su prisutne, preporuča se piti tekućinu (vodu, čaj) u malim gutljajima. Ako postoje ranice u ustima najbolje bi bilo piti tekućinu kroz slamku. Jedan zgodan savjet je konzumacija đumbira u obliku svježe iscijeđenog soka (1 žličica u malo vode) – pomaže kod mučnina, no ne prečesto konzumirati radi ranica u ustima.
Na dane kemoterapije preporuča se konzumacija juha, voćnih sokova, čajeva i gotovih zamjenskih obroka. O svakom pacijentu ovisi planiranje obroka na dane terapije. Dok nekima odgovara da ne jedu ništa 2-3 sata prije terapije, drugima odgovara mali obrok ili međuobrok pred terapiju.
Postoje naznake da visokokalorična prehrana s visokim unosom masti i prerađenog mesa može utjecati na razinu estrogena i drugih spolnih hormona kod žena. Studije su pokazale da prehrana s visokim unosom ugljikohidrata i masti povećava rizik nastanka inzulinske rezistencije i pretilosti. Takva prehrana je glavni pokretač fluktuacije spolnih hormona prije i nakon menopauze. No, nisu sve masti „loše“. Dok je povećan unos omega-3 masnih kiselina pokazao zaštitni učinak na zdravlje jajnika, kod povećanog unosa trans masti je zabilježen povećan rizik od nastanka karcinoma jajnika. Naravno, nije sve ni u količini unosa masti, važan je i omjer omega-3/omega-6 masnih kiselina u prehrani. Nadalje, prehrana bogata ugljikohidratima dovodi do visoke razine inzulina u krvi koji potiče lučenje enzima uključenih u sintezu masti. Posljedica toga je nastanak masti koje se ugrađuju u membrane stanica raka. Međutim, rezultati drugih studija su pokazali da je poveznica između prehrane bogate ugljikohidratima i rizika od nastanka karcinoma dojke jača kod hormonski neovisnog karcinoma dojke. Na hormonski ovisan karcinom dojke, kojeg ima oko 70% žena oboljelih od karcinoma dojke, ipak snažnije utječu hormonalni faktori rizika poput rane menarhe, kasne prve trudnoće i kasne menopauze.
Kod osoba oboljelih od karcinoma postoji veliki strah od fitoestrogena iako su studije predložile da prehrana bogata fitoestrogenima smanjuje rizik od nastanka karcinoma. Lanene sjemenke su primjer namirnice koja ih sadrži. Studije su potvrdile da dnevni unos od 25 g mljevenih lanenih sjemenki štiti od nastanka karcinoma dojke te smanjuje rizik od smrtnosti kod žena koje boluju od karcinoma dojke. Strah od pojedinih namirnica ili cijelih grupa namirnica nažalost može dovesti do malnutricije, ali i povećati nezadovoljstvo s vlastitom prehranom. Bolji pristup modifikaciji dijete je paziti na prehranu u cijelosti, na unos zasićenih i trans masnih kiselina te procesuiranih ugljikohidrata.
Kod osoba oboljelih od karcinoma je od velike važnosti da se spriječi nastanak ortoreksije, odnosno stanja tijekom kojeg je osoba patološki usmjerena na zdravu prehranu. Osobe su često bombardirane informacijama i savjetima koji mogu napraviti više štete nego koristi. Iako postoji poveznica između hormona i hormonski ovisnih karcinoma, prehrana još uvijek nema jasnu vezu sa rizikom od nastanka karcinoma. Potrebna su daljnja istraživanja koja će razjasniti povezanost između prehrane i hormonski ovisnih karcinoma.
Reference:
Dunneram, Y., Greenwood, D. C., & Cade, J. E. (2019). Diet, menopause and the risk of ovarian, endometrial and breast cancer. The Proceedings of the Nutrition Society, 78(3), 438–448. https://doi.org/10.1017/S0029665118002884
Parikh, M., Maddaford, T. G., Austria, J. A., Aliani, M., Netticadan, T., & Pierce, G. N. (2019). Dietary Flaxseed as a Strategy for Improving Human Health. Nutrients, 11(5), 1171. https://doi.org/10.3390/nu11051171
Maumy, L., Harrissart, G., Dewaele, P., Aljaber, A., Bonneau, C., Rouzier, R., & Eliès, A. (2020). Impact des régimes alimentaires sur la mortalité et le risque de récidive de cancer du sein : revue de la littérature [Impact of nutrition on breast cancer mortality and risk of recurrence, a review of the evidence]. Bulletin du cancer, 107(1), 61–71. https://doi.org/10.1016/j.bulcan.2019.08.009
Schlesinger, S., Chan, D., Vingeliene, S., Vieira, A. R., Abar, L., Polemiti, E., Stevens, C., Greenwood, D. C., Aune, D., & Norat, T. (2017). Carbohydrates, glycemic index, glycemic load, and breast cancer risk: a systematic review and dose-response meta-analysis of prospective studies. Nutrition reviews, 75(6), 420–441. https://doi.org/10.1093/nutrit/nux010
Zeleni čaj – superheroj protiv raka. Zaista su primamljivi naslovi poput ovog koji tvrde da je znanstvena studija dokazala antikancerogeni učinak zelenog čaja. No trebamo se zapitati na kome je ta studija provela istraživanje? Na ljudima ili životinjama? Ili je možda cijelo istraživanje provedeno na jednoj ljudskoj stanici umjesto na cijelom organizmu? Naime, velik broj studija provedenih na stanici („in vitro“) i životinjama pružaju uvjerljive dokaze o antikancerogenom učinku zelenog čaja. Ipak, rezultati studija provedenih na ljudima su još uvijek ograničeni i nedovoljni za donošenje čvrstih zaključaka.
Zašto je zeleni čaj toliko zanimljiv da je bio fokus mnogih studija? Upravo zbog svojih protuupalnih, antibakterijskih i neuroprotektivnih učinaka. Aktivni spojevi iz biljaka su se pokazali korisnima u inhibiranju procesa karcinogeneze. Najzanimljiviji je mehanizam polifenola u zelenom čaju koji imaju snažno antioksidativno djelovanje. Upravo zato mnoge studije istražuju učinak najzastupljenijeg katehina (EGCG; epigalokatehin galat) u zelenom čaju, polifenola za kojeg postoji teorija da bi mogao, zajedno s drugim polifenolima, započeti programiranu smrt stanice. Studije iz nedavno objavljene meta analize, su zabilježile da se rizik od nastanka karcinoma endometrija, pluća, usne šupljine i jajnika te Ne-Hodgkinovog limfoma smanjuje sa konzumacijom zelenog čaja. Druge nedavno objavljene meta analize su pronašle nejasnu povezanost konzumacije zelenog čaja sa karcinomom dojke, jednjaka, želudca i jetre, dok sa karcinomom raka debelog crijeva, gušterače i prostate nije pronađena nikakva povezanost. Izmjerena bioraspoloživost katehina iz čaja je slaba jer se mali postotak apsorbira iz crijeva u krv i tkiva. Zaključno, istraživanja provedena na ljudima imaju proturječne rezultate, najvjerojatnije zbog nepotpune eliminacije čimbenika poput spola, životne dobi, rase, genetskog polimorfizma, crijevne mikrobiote, konzumacije alkohola, pušenja cigareta i mnogih drugih. Stoga su neophodna daljnja istraživanja kod ljudi kako bi se ustanovili antikancerogeni učinci zelenog čaja te kako bi se uvidjelo postoji li možda učinkovitiji način konzumacije polifenola koji će imati veću bioraspoloživost.
Reference:
Abe, S. K., & Inoue, M. (2020). Green tea and cancer and cardiometabolic diseases: a review of the current epidemiological evidence. European journal of clinical nutrition, 10.1038/s41430-020-00710-7. Advance online publication. https://doi.org/10.1038/s41430-020-00710-7
Hayakawa, S., Ohishi, T., Miyoshi, N., Oishi, Y., Nakamura, Y., & Isemura, M. (2020). Anti-Cancer Effects of Green Tea Epigallocatchin-3-Gallate and Coffee Chlorogenic Acid. Molecules (Basel, Switzerland), 25(19), 4553. https://doi.org/10.3390/molecules25194553
Almatroodi, S. A., Almatroudi, A., Khan, A. A., Alhumaydhi, F. A., Alsahli, M. A., & Rahmani, A. H. (2020). Potential Therapeutic Targets of Epigallocatechin Gallate (EGCG), the Most Abundant Catechin in Green Tea, and Its Role in the Therapy of Various Types of Cancer. Molecules (Basel, Switzerland), 25(14), 3146. https://doi.org/10.3390/molecules25143146
Netoksični dodatak prehrani koji sadrži arabinoksilanski spoj, proizveden postupkom razgradnje rižinih mekinja pomoću enzima iz gljiva Shitake, se koristi za jačanje imuniteta tijekom i nakon liječenja karcinoma. Glavni aktivni sastojak arabinoksilan djeluje na crijevnu mikrobiotu kao prebiotik, odnosno hrani dobre bakterije u našim crijevima. Upravo iz tog razloga je moguće da, ako i dio ostane neprobavljen, poslužit će organizmu kao prebiotik. Studije provedene na ljudima su dokazale poboljšanje početnih simptoma bolesti, tumorskih markera te sposobnosti razvijanja imunosnog odgovora kod pacijenata oboljelih od ne-terminalnog karcinoma. Jedna studija je podijelila 200 pacijenata oboljelih od različitih zloćudnih karcinoma u dvije skupine. Dok je prva skupina primala dodatak prehrani koji sadrži arabinoksilanski spoj, druga je primala alternativnu terapiju. Pacijentima iz prve skupine se povećao apetit i stopa preživljavanja. Još jedna studija je kroz period od 3 godine pratila stopu preživljavanja i povratak bolesti kod pacijenata oboljelih od karcinoma jetre stadija I ili II. Zabilježena je veća stopa preživljavanja te smanjeni postotak povratka karcinoma. Nadalje, kod 50 pacijenata oboljelih od karcinoma dojke smanjile su se nuspojave izazvane kemoterapijom. Dodatak prehrani je kod nekih pacijenata smanjio sindrom kroničnog umora nakon 6 mjeseci konzumacije.
Otkriveno je da glavni bioaktivni sastojak kurkume (kurkumin) posjeduje antitumorska, antimikrobna, protuupalna i antioksidativna svojstva. Osim toga, studije provedene na ljudima su pokazale njegovu podnošljivost i sigurnost. Iako se pokazalo da kurkumin može poboljšati učinkovitost kemoterapija, liječenje kurkuminom ima svoje ograničenje. Kurkumin je pokazao lošu bioraspoloživost uzrokovanu niskom apsorpcijom, brzim metabolizmom i sistemskom eliminacijom koje ograničavaju njegovu učinkovitost u liječenju karcinoma. Upravo zbog toga je fokus današnjih istraživanja stvaranje novih formulacija kako bi se prevladao ovaj problem. Također je moguće poboljšati njegovu bioraspoloživost i antitumorsku aktivnost u terapiji karcinoma u kombinaciji sa liposomom.
Pronalazak učinkovitih lijekova i dalje predstavlja veliki izazov znanstvenicima. Kroz niz kliničkih ispitivanja, netoksični dodatak prehrani koji sadrži arabinoksilanski spoj pokazao se učinkovitim kao nadopuna konvencionalnom liječenju karcinoma. Zabilježeno je smanjenje nuspojava kemoterapije, poboljšanje ishoda liječenja i povećanje dugoročne stope preživljavanja. Štetne posljedice korištenja nisu zabilježene. Jedina negativna stavka je visoka cijena na tržištu. Nadalje, klinička primjena kurkumina još je uvijek u fazi ispitivanja. Najveći izazov je povećati njegovu bioraspoloživost, a da pri tome podnošljivost i sigurnost konzumacije ostanu na istoj ili većoj razini.
Reference:
Ooi, S. L., McMullen, D., Golombick, T., Nut, D., & Pak, S. C. (2018). Evidence-based review of BioBran/MGN-3 Arabinoxylan compound as a complementary therapy for conventional cancer treatment. Integrative Cancer Therapies, 17(2), 165-178. https://doi.org/10.1177/1534735417735379
Pourhanifeh, M. H., Darvish, M., Tabatabaeian, J., Fard, M. R., Mottaghi, R., Azadchehr, M. J., Jahanshahi, M., Sahebkar, A., & Mirzaei, H. (2020). Therapeutic role of curcumin and its novel formulations in gynecological cancers. Journal of ovarian research, 13(1), 130. https://doi.org/10.1186/s13048-020-00731-7
Ashrafizadeh, M., Zarrabi, A., Hashemi, F., Zabolian, A., Saleki, H., Bagherian, M., Azami, N., Bejandi, A. K., Hushmandi, K., Ang, H. L., Makvandi, P., Khan, H., & Kumar, A. P. (2020). Polychemotherapy with Curcumin and Doxorubicin via Biological Nanoplatforms: Enhancing Antitumor Activity. Pharmaceutics, 12(11), 1084. https://doi.org/10.3390/pharmaceutics12111084
Giordano, A., & Tommonaro, G. (2019). Curcumin and Cancer. Nutrients, 11(10), 2376. https://doi.org/10.3390/nu11102376
Vitamin A je u ljudskom tijelu odgovoran za pravilno funkcioniranje imunološkog sustava i umnažanja stanica, rasta koštanog tkiva, a ima ulogu i kod osjeta vida. Pronalazimo ga u jajima, ribi, životinjskoj jetri, mliječnim proizvodima, mrkvi, tamnozelenom povrću, bundevi, itd. Studije pokazuju kako prehrana bogatija vitaminima i mineralima (uključujući i vitamin A), može poboljšati imunološku funkciju i krajnju prognozu kod karcinoma glave i vrata. Dokazan je i pozitivan učinak vitamina A na imunološki odgovor na stanice melanoma te na karcinom mokraćnog
mjehura. Prilikom istraživanja, otkriveno je kako su kod posljednjeg stadija karcinoma dojke niže razine vitamina A u serumu i očekivane, zbog čega je potrebno staviti naglasak na adekvatan unos hrane bogate vitaminom A. Naravno, pritom pripaziti na količinu zbog toga što visoke doze vitamina A mogu biti toksične. Nadalje, istraživanja su pokazala kako oralni suplementi vitamina A ne povećavaju stopu preživljavanja kod pacijenata s melanomom.
Reference:
Oliveira, S., Costa, J., Faria, I., Guerreiro, S. G., & Fernandes, R. (2019). Vitamin A Enhances Macrophages Activity Against B16-F10 Malignant Melanocytes: A New Player for Cancer Immunotherapy? Medicina, 55(9), 604. doi:10.3390/medicina55090604
Zupančič, D., Korać-Prlić, J., Kreft, M. E., Franković, L., Vilović, K., Jeruc, J., … Terzić, J. (2020). Vitamin A Rich Diet Diminishes Early Urothelial Carcinogenesis by Altering Retinoic Acid Signaling. Cancers, 12(7), 1712. doi:10.3390/cancers12071712
Vitamin C ima važnu ulogu u stvaranju hormona, aminokiselina i kolagena, važan je kod cijeljenja rana, olakšava apsorpciju željeza te ima važnu ulogu u imunološkom sustavu. 70-ih godina je otkriveno kako neka svojstva vitamina C mogu biti toksična za stanice karcinoma, što je kasnije opovrgnuto. U posljednje vrijeme se mnogo istražuje vitamin C pacijentima unesen intravenoznim putem koji, čini se, ima različit utjecaj od onoga unesenog na usta. Osim toga, istražuje se i može li dodatak vitamina C poboljšati učinak kemoterapije i radioterapije ili pak smanjiti nuspojave istih (smanjenje upale i slabosti kao i poboljšavanje kvalitete života). Dok se adekvatna istraživanja ne dovrše, ne možemo tvrditi kako vitamin C ima ključnu ulogu u liječenju karcinoma, no neke preliminarne studije predlažu kako može biti
benefita od visokih doza vitamina C u kombinaciji sa standardnim metodama liječenja karcinoma. Njegova je uloga u zdravom i bolesnom organizmu vrlo važna, stoga se savjetuje konzumacija namirnica bogatih vitaminom C – citrusi, šipak, svježa paprika, kelj, brokula, ananas i dr. Megadoze niti putem hrane nisu preporučene, pogotovo obzirom da je ionako količina vitamina C koja se iz probavnog sustava može apsorbirati ograničena.
Reference:
Fu, J., Wu, Z., Liu, J., & Wu, T. (2020). Vitamin C: A stem cell promoter in cancer metastasis and immunotherapy. Biomedicine & Pharmacotherapy, 131, 110588. doi:10.1016/j.biopha.2020.110588
Klimant, E., Wright, H., Rubin, D., Seely, D., & Markman, M. (2018). Intravenous vitamin C in the supportive care of cancer patients: a review and rational approach. Current Oncology, 25(2), 139. doi:10.3747/co.25.3790
Sjemenke koštice marelice sadrže prirodni kemijski spoj amigdalin, cijanogeni glikozid, kojeg možemo pronaći i u košticama jabuke, šljive, ali i bademima. Laetril je kemijski derivat amigdalina, a popularno su prozvani vitamin B17. Nadalje, niti laetril niti amigdalin nisu klasificirani kao vitamin. In vitro studije pokazale su kako amigdalin ima antitumorski efekt kod karcinoma pluća, mjehura i bubrežnih stanica na način da utječe na ciklus stanica, potiče apoptozu i citotoksičnost te regulira imunološku funkciju. S druge strane, klinička ispitivanja pokazuju kako se metaboliti amigdalina mogu prevesti u cijanovodičnu kiselinu, čija akumulacija u tijelu rezultira toksičnim učinkom. Sva važna znanstvena istraživanja su u početnoj fazi, a nijedan relevantan znanstveni rad nije objavljen u korist upotrebe ovog spoja kod liječenja karcinoma. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se odredio točan mehanizam
djelovanja kod svakog karcinoma, optimalna doza, ali i kako bi se ustanovila i interakcija s antitumorskim lijekovima. U svakom slučaju, in vitro i in vivo znanstvene studije se i dalje provode kako bi se pribavili adekvatni dokazi da bi se ovaj spoj uključio u terapiju protiv raka.
Reference:
Shi, J., Chen, Q., Xu, M., Xia, Q., Zheng, T., Teng, J., … Fan, L. (2019). Recent updates and future perspectives about amygdalin as a potential anticancer agent: A review. Cancer Medicine. doi:10.1002/cam4.2197
Mediji su puni članaka na temu kako spriječiti i liječiti rak. Vrlo često možete naići na različite „stručnjake“ koji nude testove za procjenu kiselosti organizma iz urina ili sline, a zatim vam nude različite programe prehrane ili dodatke prehrani koji „pomažu“. Alkalna prehrana jedna je od često spominjanih i temelji se na tome da moderna prehrana zakiseljava tijelo uzrokujući bolesti poput raka, osteoporozu i kardiovaskularne bolesti. Temelj alkalne prehrane je konzumacija više voća i povrća uz umjereni unos proteina. Često ćete naići ne samo na dijetu, već i prodaju srodnih dodataka prehrani i uređaja za alkalizaciju vode.
Nekoliko studija je dokazalo kako neke stanice raka dobro rastu u kiselom okruženju, ali u laboratorijskim uvjetima. Da ne bi bilo zabune, ljudsko tijelo jako dobro regulira pH, a hrana koju konzumiramo utječe samo na pH mokraće ali ne i na pH krvi. Naš organizam svakodnevno sam rješava i minimalne promjene u kiselosti krvi, stoga
nema govora da bi uzimanje kisele ili lužnate hrane moglo poremetiti homeostazu krvi. Ako bi razina pH krvi postala previše kisela ili lužnata, to bi moglo biti opasno po život i obično je pokazatelj ozbiljnog zdravstvenog problema (iako ne mora biti osnovni uzrok). Zapravo je vrlo teško promijeniti razinu pH u krvi jer tijelo naporno
radi na regulaciji i održavanju tih razina. Ono što je sigurno jest da sve namirnice koje konzumiramo nakon metaboličkih procesa u tijelu daju nusproizvode koji mijenjaju kiselost urina. Na primjer, namirnice koje alkaliziraju urin su svježe voće i povrće. S druge strane, namirnice bogate proteinima (svi životinjski proizvodi, cjelovite žitarice, grah i ostale mahunarke) odgovorne su za kiselost urina.
Iz svega slijedi da razne namirnice mogu promijeniti kiselost urina, što je normalan metabolički proces. Ono što je vrlo važno naglasiti jest da promjena kiselosti mokraće nije štetna za zdravlje jer je urin koncentriran u mjehuru i ne utječe na pH bilo kojeg drugog organa te se izlučuje van iz organizma. Obzirom da se pokazalo da prehrana utječe na pH mokraće, eventualni fokus daljnjih istraživanja bi mogao biti bi li alkalna prehrana mogla imati utjecaja na prevenciju i liječenje raka mokraćnog sustava.
Reference:
Fenton, T. R., & Huang, T. (2016). Systematic review of the association between dietary acid load, alkaline water and cancer. BMJ Open, 6(6), e010438. doi:10.1136/bmjopen-2015- 010438
Quade, B. N., Parker, M. D., & Occhipinti, R. (2020). The therapeutic importance of acid-base balance. Biochemical
Slobodni radikali su reaktivne molekule koje imaju sposobnost oštećivanja stanica tijela. Prirodno se stvaraju u tijelu te su uključeni u metaboličke procese, no u velikim koncentracijama (prilikom izlaganja ionizirajućem zračenju, primjerice) mogu biti štetni (uništavajući DNA, proteine i stanične membrane). Antioksidansi su molekule koje su „hvatači“ slobodnih radikala u tijelu, time ih sprječavajući da rade štetu u organizmu. Mogu se sintetizirati u tijelu ili pak biti uneseni putem hrane (voće, povrće, žitarice). Obzirom da tretmani kod karcinoma oštećuju stanice, napravljeno je mnogo studija kako bi se promotrio utjecaj antioksidanasa unesenih hranom na rizik od karcinoma i utjecajem onkološke pacijente. Što se rizika od karcinoma tiče, studije pokazuju kako suplementacija antioksidansima kao dopuna nezdravoj prehrani ne pomaže smanjenju rizika od karcinoma. Kod studija s onkološkim
pacijentima, rezultati su kontradiktorni, čemu razloga može biti mnogo (količina antioksidansa, sastav suplemenata, nivo apsorpcije, …). U konačnici, još nemamo konačan konsenzus vezan za potrebu za antioksidansima kod onkoloških pacijenata tijekom kemoterapije i bilo koje druge terapije. Savjet je, u svrhu pravilne prehrane koja će opskrbiti tijelo potrebnom energijom i nutrijentima, unos antioksidansa putem hrane u umjerenim količinama.
Reference:
George, S., & Abrahamse, H. (2020). Redox Potential of Antioxidants in Cancer Progression and Prevention. Antioxidants, 9(11), 1156. doi:10.3390/antiox9111156
Ilghami, R., Barzegari, A., Mashayekhi, M. R., Letourneur, D., Crepin, M., & Pavon-Djavid, G.(2019). The conundrum of dietary antioxidants in cancer chemotherapy. Nutrition Reviews. doi:10.1093/nutrit/nuz027